Odlucila sam da je bolje da pishem one-shot poshto me prilichno mrzi da pishem priche u nastavcima. Ovo nije nishta posebno i ne moze se meriti sa nekim ff-ovima na owom 4umu i ja wam zato ostawljam da commujete kako hocete, al da budete iskreni! Wasa Tanja:)Sanja je tuzno pogledala kroz prozor. Na mp3-u se stalno vrtela jedna pesma. Refren joj se duboko urezao u misli:
I will stay forever here, with you, my love
The softly spoken words you gave me
Even in death our love goes on
And I can’t love anymore than I do…
Njen decko Marko je juce raskinuo sa njom. Osecala se kao da joj ceo svet tone pod nogama. I imala je samo jednu osobu na svetu kojoj je mogla da kaze sta je muci. Jedinu osobu koja ju je uvek razumela i podrzavala. Jedinu osobu koja ju je prihvatila kada ju je ceo svet ismejao. Do sada je mislila da je i Marko jedna takva osoba, sve dok jutros nije raskinuo sa njom i ucinio da svi njeni ideali nestanu zajedno sa osmehom na njenim usnama.
Ta osoba od neizmernog povernja bio je njen najbolji drug Bill. Poznaju se jos od kad su bili deca, isli su u istu osnovnu skolu, a sada i u srednju. Jedino je njemu mogla da se isplace na ramenu. I bilo je tu jos nesto. Nesto sto nikome, pa cak ni sebi nije smela da prizna. Bila je ludo zaljubljena u njega! Ceo svoj zivot. Sa velikom tugom ga je slusala kako joj prica o svojim vezama i uvek se trudila da ne zamislja sebe u ulozi jedne od tih devojaka. Trudila se da prihvati cinjenicu da ce mu uvek biti samo najbolja drugarica i nije htela da kvari to divno prijateljstvo svojim osecanjima. Nikada nije ni pokusala da mu stavi do znanja sta oseca jer se plasila, strasno se plasila! I tako vec 16 godina. Shvatila je da joj ne vredi da tuguje zbog toga i zato je pokusala da nastavi svoj zivot. Marko je bio prva promena koju je pokusala da napravi i, zaklela se sebi, poslednja! Nije volela Marka, to je morala da prizna, ali joj je bio voma drag. On je to, izgleda, znao i smetalo mu je. Zato je, mislila je Sanja, verovatno i raskinuo.
I sada joj ostaje Bill. Jedina osoba na svetu kojoj inace sve prica i poslednja osoba na svetu kojoj bi priznala o cemu trenutno razmislja. Zavibrirao joj je telefon u dzepu i trgao je iz misli. Videla je ime na ekranu “Best Friend”. Bill. Javila se.
- Moram nesto da ti kazem! – rekli su u isto vreme. Sanja je pocela da se smeje.
- E, sta kazes da navratis do mene? – pitao je tuznim glasom Bill.
- No prob! Sta se desilo? – uozbiljila se.
- Recicu ti kad dodjes.
- Ok. I ja tebi moram nesto da kazem. – dodala je tiho.
- Dobro onda. Vidimo se.
- C Ya!
Bill ima nesto da joj kaze? Nista neobicno. Ali zasto je tako tuzan? Shvatila je da nece saznati dok ne ode. Na brzinu se obula i izjurila iz stana. Ona i Bill su ziveli u istoj zgradi, samo sto je ona bila na drugom, a on na petom spratu. Usla je u lift i pritisnula broj 5.
- Zasto ovo govno ne moze da ide brze?! – mislila je dok je stajala u liftu.
Vrata od Billovog stana su se nalazila odmah do lifta, tako da nije morala mnogo da hoda. Na tome je bila zahvalna onome ko je projektovao zgradu
. Sad joj je najmanje trebalo da seta kroz odvratni hodnik. Pozvonila je na vrata koja joj je otvorio Billov brat-blizanac Tom. Tom je bio OK tip, ali ne po njenom ukusu. Previse cesto je menjao devojke i to ju je nerviralo. I ne samo nju:) . Ipak,danas nije mogla da razmislja o tome.
- Gde je Bill? – pitala ga je nakon sto je usla u stan.
- U svojoj sobi. – promrmljao je i izgubio se negde. To bas lici na njega!
Dva puta je pokucala i usla u Billovu sobu.
- E, cao!
- Cao, Sanja. Dodji, sedi. – poslusala ga je i sela pored njega na krevet.
- Pricaj! – rekla je.
- Prvo ti.
- Ok. Evo ovako. Marko… on je… pa… raskinuo je sa mnom. – tuzno je spustila pogled.
- Molim?! – uzviknuo je Bill u nevrici. Sanja i Marko su bili zajedno nesto manje od godinu dana. – Kad?
- Jutros.
- Koji kreten! Ali zbog cega? Msm, izgledalo je kao da je sve savrseno… - dodao je zbunjeno.
- E, to pitaj njega! Msm, nemoj da ga pitas, salila sam se. – oboje su se slabasno osmehnuli i nastavili da gledaju u pod. Tako su ostali jos par sekundi, a onda je Bill progovorio.
- Znas, nisam ni ja bolje prosao! Irena me sutnula. – ovo poslednje je izgovorio sa tugom u glasu.
- Znaci, zato si bio tako tuzan preko telefona?
- Da.
- Pa barem ni ti ni ja nismo jedini:)
To vece su sedeli do kasno u njegovoj sobi i pricali. Bilo je skoro 10 uvece kada se Sanja vratila u svoj stan.
******************************************************************************
Ujutru ju je probudio zvuk sopstvenog telefona.
Hoces malo da prosetamo?
Ovaj Bill nije normalan! Koliko je sati?!
Pogledala je ponovo u telefon i u uglu ekrana videla vreme - 11:30. Sta?! Uglavnom nije imala obicaj da spava ovako dugo. Sva sreca pa je bila subota!
Dobro jutro i tebi! Ja sam super, hvala na pitanju. Lepo sam spavala sve do mlopre! Evo dolazim, samo da se obucem!
- vratila mu je poruku.
Sorry, nisam znao!
Nv!
Obukla je farke i majicu, obula patike i sisla dole. Bill je vec cekao ispred zgrade.
- Cao! – prisla mu je i poljubila ga u obraz.
- Cao! E sorry opet sto sam te probudio.
- Ma nista. – nasmejala se. Uvek je uspevala da nekako ostane pozitivna u njegovom drustvu.
Subota je uvek bila Sanjin omiljeni dan. Mozda zato sto je imala obicaj da se svako subotnje jutro ovako seta sa Billom:) . Polako su skrenuli prema parku. Smirivale su je pesma ptica i miris lipa. Setali su dugo, ne govoreci nista.
- Hocemo da sednemo negde? - pitao je Bill.
- Moze. Vec su pocele da me bole noge:)
- Kad pre? – nasmejao se. – pa ne hodamo ni 15 minuta!
- Znam, al nesto sam umorna, valjda zbog onog od juce…
- Ma umorna si ti malo sutra… - rekao je i prijateljski je udario po ruci.
- Aaa!
- Sorry.
Seli su prvu slobodnu klupu, jos uvek se smejuci. Volela je ovakve trenutke sa Billom. Bez obzira na situaciju, on ju je uvek zasmejavao. To je bila samo jedna od mnogobrojnih stvari koje je volela kod njega. Nezno joj je prebacio ruku preko ramena, a ona je prestala da se smeje i samo se naslonila na njega. Sedeli su tako zagrljeni celih nekoliko minuta.
Sanja je osetila Billovu glavu na svojoj i,posto je on bio visi on nje, polako je okrenula glavu prema gore. Tada se desilo nesto sto nijedno od njih dvoje nije ocekivalo. Usne su im se zamalo spojile. Primetila je neko blago komesanje u stomaku i slabasno se osmehnula. Uskoro je i ono “zamalo” nestalo i usne su im se stopile u taj dugo ocekivani poljubac…
***************************************************************************
Taj dan Sanja se vratila kuci sa osmehom od uha do uha:)
***************************************************************************
Najbolji dan u njegovom zivotu, bez sumnje! Uleteo je u sobu i bacio se na krevet. Njegova Sanja… samo mu je ona bila u glavi. Kako je mogao da bude toliko slep i da trazi onu Pravu, kada je ona ceo zivot bila pred njim?!
****************************************************************************
Sanja je zamisljeno gledala njenu i Billovu zajednicku sliku sa mora. Udubila se u njegove cokoladne oci i pomislila jedno: “Ako ikad odem u Raj i budem videla oci andjela, one ce sigurno izgledati ovako.” Nasmejala se u sebi i vratila sliku na policu. A kako je sve ovo moglo da bude mnogo brze da je imala samo malo vise hrabrosti!