Chicago vs. Texas

Ćao,vidim da vas slabo nešto ima na forumi,ali odlučih da postavim ovu fikciju.Tko pročita hvala mu,tko ne neću mu ništa zamjeriti niti reći da propušta previše jer ne smatram da pišem nešto naročito.
Prije nego li postavim 1.dio moram napomenuti da je glavni lik,a to je Tom zamišljen malo drugačiji nego što u stvarnosti jeste.Tj. nemamo mi pojma kakav je on zapravo,ali recimo da je drugačiji nego što se nama u medijima predstavlja.Dakle,nosi kratku mušku frizuru,ne nosi ništa vrećasto,nego onako casual,starke,poderane hlače,obične majice s printovima.Pomalo je povučen,ali strašno inteligentan i indirektno umije privući pažnju na sebe.Usuđujem se reći-uživajte!

PRVI DIO

-Nadam se da nisi ništa zaboravio.-rekao je Tomov otac dok su sjedali u auto kojim su se trebali odvesti do zračne luke O'Hare.Nekoliko dana nakon svog 18. rođendana Tom je bio primoran da luksuzni stan svog bogatog oca u Chicagu zamijeni priprostom kućicom svoje majke u texaškoj selendri.
-Ne brini ,tata,uskoro će i moj miris ispariti iz tvog života.-odgovorio je Tom pogleda izgubljenog u gužvi ulica Chicaga koji mu se pružao kroz prozor.
-Dovraga,Tome nismo li o tome već razgovarali?-budući senator već se vidno naživcirao zbog gužve u prometu,a sinovljeva primjedba samo je dodatno potpalila vatru.-Zaključili smo da će ti kod mame biti sjajno,za razliku što bi ovdje bio prisiljen da se brineš sam o sebi.-
-A nije li,gospodine senatore-Tom je posebno naglasio titulu svoga oca kako bi ga,kad ga već tjera od sebe,barem dobro naživcirao-razlog upravo to da me se samo želiš riješiti kako bi u potpunosti uživao u novostečenoj slavi.Bivša žena i sin daleko,u nekakvoj zabiti,a ti ovdje,moćan,uspješan,bez ikakve odgovornosti prema nama.
-To uopće...-otac je izgubio priliku obraniti se jer ga je u pola rečenice omeo zvuk mobitela.-
-Oprosti,moram se javiti!-obratio se Tomu.
-Da,naravno,posao ne smije ispaštati.-rekao je Tom zadovoljan time kako je bez pola muke oca stjerao u kut i ostavio bez ijednog argumenta koji bi uspio pobiti njegovu tvrdnju.Uz oca intelektualca i diplomata Tom je naučio sve oko sebe savršeno ubijati riječima.Znao je u svakom trenutku tako zažariti situaciju i onda izvana zadovoljno promatrati kako ostali reže jedni na druge.Da,taj buntovni 18-ogodišnjak bio je sposoban za to i za mnogo više.
-Bill Kaulitz!-rekao je otac u slušalicu.Narednih par minuta pozorno je slušao,a zatim odgovorio -Za jedan sat sam tamo.Hvala vam Sophie.-
-Tako dakle,mene ostaviš na O'Hareu,a zatim se vratiš u svoju idilu kao da nikad ni nisi imao sina.-to govoreći Tom se okrenuo prema prozoru kako bi od oca sakrio smiješak,a pritom je hinio očajanje u glasu kako bi mu nabio grižnju savjesti zbog toga.
Bill više nije imao vremena odgovoriti,bili su pred O'Hareom.Preostalo je još samo da zagrli sina i oprosti se s njim na jako dugo.Nije to priznavao,a Tom nije shvaćao,ali,nedostajat će mu to derište koje je kraljevalo na nekom svom izmišljenom planetu.Oproštaj je prošao hladno s obje strane.Tom se više nije okrenuo,a Bill je par minuta gledao za njim.Kad ga je izgubio iz vida vratio se svojoj svakodnevici,ali s jednom izmjenom u postavi.Nakon više od 18 godina bio je apsolutno sam.Tom se za to vrijeme udobno smjestio u avion i prepustio razmišljanjima.Majku nije vidio od svoje 15.Kako izgleda?Čime se sad bavi?Kakav će odnos izgraditi?Otkako su se ona i Bill rastali prije 12 godina majku je viđao jednom u par godina.Ta,za njega sad strana žena,nekad mu je pekla čokoladne kolače i nježno ga grlila pred spavanje.A sada?Što će biti sada?
Ellie,nedostajat će mu Ellie.Nije ju volio,nije čak ni bio zaljubljen u nju,ali pasala mu je.Vrijeme provedeno s njom bilo je na neki način posebno.Puno se smijala i u potpunosti ga razumjela.Skupa s njim prevrnula bi cijelu školu naopako i uživala u tome.Tom i Ellie bili su savršen par,predmet zavisti i ljubomore,mržnje,ali divljenja.Ipak,oni se nikako nisu voljeli.


-Bože Linda,bila si sjajna sinoć.kako si samo zalila onu glupavu Mischu!-zadivljeno je govorila Betty svojoj prijateljici koja je ležala na krevetu pored nje i svoje duge nokte lakirala u crveno.
-Ta nebitna Mischa morala je shvatiti značenje pridjeva nebitna ispred svog imena.Molim lijepo,ne može neka jadnica hladno prići Damonu i razgovarati s njim.-
-Da,hijerarhija se mora poštovati.Linda i Damon su oni koji su glavni,budući kralj i kraljica mature,a ostali smrtnici moraju poštovati to.-nadovezala se Betty dižući svoju najbolju prijateljicu u zvijezde kamo su svi učenici njihove srednje škole smatrali da ona pripada.Linda Devon bila je kćer gradonačelnika njihovog provincijskog gradića.Njezina veza s kapetanom školske košarkaške momčadi bila je najkomentiranija stvar u školi.Ona je mamila zaljubljene uzdahe svakog dečka i mržnju djevojaka koje su slinile za Damonom,ali su koristile svaki trenutak da barem progovore s njom.Da,Linda Devon bila je najpopularnija cura u školi.Mali,zatvoreni grad,ali imao je svoju kraljicu,a to je bila upravo ona.Sve što bi dovelo u pitanje popularnost nje ili njezina dečka uništila bi jednim pokretom.Zapravo,to joj nije bilo ni potrebno.Tinejdžeri u takvim primitivnim mjestima zapravo vole imati nekoga da manipulira njima jer sami nisu sposobni voditi brigu o svom životu.Linda Devon radila je to savršeno umjesto njih.
-Znaš Betty,moram ti priznati da mi je pomalo dosadno.Već mi je sve ovo dozlogrdilo.Želim nešto novo,nešto što će protresti Damona i mene,nešto što će zabaviti naše obožavatelje da nas u žaru komentiraju.-
-Ali što?-Betty nije imala ideju.
Linda je na trenutak utonula u vlastite misli,a zatim pobjedonosno uskliknula - Znam!Organizirt ću tulum u svom vrtu.Dečki će pozivati Damona na 'košarkaški dvoboj',on će naravno,pobjeđivati,a ja ću za svaku pobjedu obući novu odjevnu kombinaciju.On će još jednom pokazati da je najbolji kako ljudi ne bi zaboravili,a ja ću svima pokazati novu odjeću koju sam kupila na ljetovanju.Sutradan će cijela škola brujati o Lindinom tulumu.-
-To je savršena ideja Lin,svi će biti oduševljeni već kad čuju za tulum.-
Betty je imala pravo.Dok je iz ormarića vadila stvari za sat geografije rekla je,Carrie,djevojci koja je imala ormarić do njezinog šta Linda planira i već nakon tog sata cijela škola je govorila samo o jednom.Još jednom Linda i Damon dobili su priliku s podrugljivim smiješkom promatrati kako svi govore samo o njima.Čak su i profesori znali šta se sprema,a na kraju tog dana Carrie je pored ormarića obavijestila Betty da djevojke već planiraju šta da obuku za tulum.Kad je Linda poželjela da nešto protrese nju i Damona nije bila ni svjesna da će se upravo to i dogoditi,ali ne baš onako kako je ona zamislila.


Nakon pune 3 godine Tom je zagrlio svoju majku.Julieta je bila baš onakva kakve je se sjećao.Njegove visine,poluduge plave kose i morski plavih očiju.Njegova majka bila je tako lijepa da se zapravo često pitao kako ju je otac uopce mogao pustiti.Ali,onda se sjetio-ambicije.Jedna skromna trgovkinja,koliko god da je ona bila lijepa nije bila 'roba' za njegovog ambicioznog oca.Dok je grlio majku u njemu se probudio davno usnuli plamičak ljubavi prema njoj.
-Mili moj,napokon si tu!-progovorila je kroz suze.
-Da,mama,tu sam!-odgovorio je.Bio je zapravo ljut na sebe jer nije mogao dijeliti majčino oduševljenje.Osuđivao je oca,a zapravo je i sam čeznuo za luksuzom koji je ostavio iza sebe.Mali grad,vrt njegove majke,njezin miris po jabukama i pecivu...sve to živciralo ga je.Zapravo je želio sjedili u nekom cool clubu,slušati glasnu glazbu i pušiti.Cvrkut ptica,trava,tople zrake sunca sve to bilo je nešto što bi najradije bacio kroz prozor sa 7.kata iz stana svog oca.Ipak,veselilo ga je što vidi majku,ali kad je ušao u njezinu kuću opet ga je preplavio onaj isti osjećaj nezadovoljstva i ugasio se onaj plamičak ljubavi prema njoj.Zar je bijeli mramor očeva stana zamijenio za ovaj priprosti drveni namještaj?
-Želiš li večerati?-zapitala ga je Julieta nježno kao nekada dok ga je grlila pred spavanje.Tom je bio užasno gladan,ali sama pomisao na povrće iz njezina vrta uništila mu je apetit.
-Ne,hvala!-hladno je odgovorio skinuvši ženi osmijeh s lica - Idem na spavanje.-
Bez riječi odvela ga je do njegove sobe,pomogla mu da se smjesti i ostavila ga samog.Tješila se time da mu samo treba vremena da se privikne.Kad je napokon ostao sam Tom je utonuo u misli.Ništa nije mogao zamjeriti majci,ali sve ovo nije bilo za njega.Jednostavno nije nalazio sebe na ovom mjestu,među ovim ljudima,pored nje.Njegov život bio je u Chicagu.Želio je svoje prijatelje,buku velegrada,lude noćne provode.Mir i tišina ovog mjesta pravili su mu strašnu buku.Plašio se toga.Mislio je kako bi i za njega i za majku bilo puno bolje da je sve ostalo kao i dosad.Nije bio ni svjestan da je Julieta godinama čekala trenutak kad će ponovno imati svog voljenog sina pored sebe.Isto tako nije bio svjestan da joj je svojim hladnim držanjem slomio srce i porušio dugogodišnje snove.Vjerovala je kako će kada se sretnu sve biti kao prije,kako će ju sin grliti,ljubiti i voljeti,a on jedva da je prozborio koju riječ.Čak nije želio vidjeti ni hranu koju je cijeli dan s ljubavlju pripremala samo za njega.Toliko se trudila,ali sve uzalud,on to nije ni pokušao primijetiti.
Rano ujutro Tom se ustao za školu.Nije znao spava li majka ili je na poslu.Tiho se iskrao iz kuće i nekog susjeda prekoputa zapitao kojim putem se ide do škole.Nakon što mu je debeljuškasti čovjek objasnio krenuo je pun pitanja.Nikad nije volio prve dane škole,a pogotovo ne među novim ljudima.Ipak,sve je prošlo otprilike ok.Prva 3 sata prošla su sasvim glupasto.Na prvi sat kod razrednice došao je potpuno nezainteresiran.Ona ga je isto tako predstavila razredu.Rekla je kako je on došao iz Chicaga na što su u razredu zazviždali i dobacili nešto na foru toga kako se radi o 'gradskom dečku',rekla je još kako sad stanuje kod svoje mame i kako će posljednju godinu srednje škole pohađati s njima.Nakon svog glupog govora pitala je Toma ima li on šta za dodati.On je samo rekao 'Zdravo' i uputio se u zadnju klupu pored prozora koja je jedina bila slobodna.Gledao je kroz prozor i crtao.Ponekad bi na sebi osjetio neki znatiželjni pogled,ali nije se potrudio da pogleda od koga dolazi.Napokon,kad je zazvonilo za kraj 3. sata izašao je na odmor.Prošao je kroz kantinu i došao do zadnjeg stola,pored prozora.Htio je tu sjesti,ali onda je pored njeg prošla neka djevojka i tiho mu šapnula - Hej novi,ne možeš tu sjesti,to je mjesto LiDa ekipe.- i produžila dalje.Tomu nije bilo jasno šta je to dovraga LiDa ekipa i zašto bi uopće netko imao svoje određeno mjesto.Zaključio je na kraju da su ti prokleti provincijalci totalno retardirani ljudi.Izašao je pred školu,legao ne neku klupu i gledao u nebo.Zapalio je cigaretu i poluglasno rekao - Sve je ovo jedno veliko sranje,nadam se da barem znaju što je to košarka!-

Preprepredivnooo!
Mnogo mi se svidjaa!
OBAVEZNO NASTAVI!!

Hvalaaaaaaa
Pa,vec imam napisan drugi nastavak,ali nisam ga postavila jer nitko nije ni ovo procitao

Pliz stavi!?!? xD
mnogo je dobro...
ne brini, sigurno ce neko procitati!

Evo Ena samo zbog tebe :* i hvala ti. <3



Linda Devon otvorila je oči uz veliki napor.Bila je ona ipak tipična tinejdžerica koja je uživala u spavanju do kasno,ali ovog predivnog,toplog jutra morala se probuditi ranije nego inače.Ipak,sve mora biti savršeno na njezinu tulumu.A savršenstvo je moguće postići samo trudom.Zato se ipak,s mukom,izvrpoljila iz kreveta,širom otvorila veliki prozor koji je osvijetlio cijelu prostoriju i udahnula svježi,rujanski zrak.Odlučila je prvo napraviti popis.Naime,Linda Devon bila je od onih žena koje su apsolutno sve morale kontrolirati.Držala je da je planiranje majka kontroliranja.
Zato se istog trenutka latila za komad papira i olovku te stala zapisivati.Pod broj jedan bio je naravno odabir odjevnih kombinacija.Pod dva bilo je naručiti hranu i piće.Pod tri zaposliti sve uposlenike njezinog oca u spremanje i dekoraciju vrta.
Razmislila je još malo,a zatim papir spustila na svoj stol za uređivanje.Otvorila je ormar,izvukla pamučnu majicu i tajice i brzinski ih navukla.Pomislila je da je sasvim uredu da obuče nešto udobno za rad.Večeras će već imati vremena pokazati sav svoj seksipil koji je ionako bio naširoko poznat.Ali,morala ga je potvrditi,uvijek se iznova dokazati.Još jedna teorija do koje je Linda Devon držala bilo je da se svaki uspjeh mora hraniti,u suprotnom,bila je skoro pa sigurna,on bi splasnuo.Bila je upravu.Najljepša,najzgodnija,najpoželjnija,najpopularnija-sve su to pridjevi kojima je Linda Devon svakodnevno bila opisivana.Možda i nije bila sve to,tko zna,ali svi su u to bili uvjereni,a to je na koncu i najbitnije.Ali,postojalo je još nešto,a to je bilo potpuno sigurno.Linda Devon bila je najpametnija djevojka koju su njeni poznanici ikada sreli.
Ispunjena entuzijazmom i u iščekivanju večerašnjeg senzacionalnog tuluma sjela je u očev bijeli kabriolet i odvezla se u shopping.Zapravo,riječ shopping se nije mogla vezati uz njihov gradić koji je imao svega 5 trgovina,ali Linda je ipak bila članica nekakvog 'jet seta' i smatrala je da je shopping za nju prikladna riječ.
-Linda!-začula je glas iza sebe dok je zaključavala auto.Taj glas izmamio joj je široki osmijeh.
-Damone!-rekla je i okrenula se prema njemu.
-Kao što vidiš-došao sam.Nisam te mogao ostaviti da sama nosiš sve te silne vreće,a sigurno će ih biti.-namignuo joj je i privukao ju u zagrljaj.Nježno je pritisnuo usne na njezine,a kad je osjetio da je lagano rastvorila usta jezikom je pronašao put do njezinog.Bio je to vatren poljubac,kao da se nisu vidjeli godinama,a zapravo zadnji put su bili skupa noć prije.
-Ti znaš koliko te volim Linda,zar ne?-rekao je Damon prelomivši poljubac.
-Da,a isto tako znam da te obožavam i da sam najsretnija djevojka na svijetu.-odgovorila je darovavši mu još jedan,platonski,poljubac u usne.
-Ovo je naša zadnja godina ovdje,kad odemo na fax...-započeo je.
-Shhh...-rekla je i stavila mu prst na usne -Ne govori tako.Ovu godinu provesti ćemo najbolje što možemo,a poslije ćemo razmišljati o tome kako da spojimo puteve za dalje.-rekla je.
-Učiniti ću sve da se ni tada ne razdvojimo.-
-Hej,zar ti misliš da bih te ja prepustila drugim djevojkama?Totalno si lud.-veselo je namignula zagrlivši ga.



-Kako je prošao prvi tjedan u školi,dušo?-upitala je Julieta svog sina koji je sjedio nad knjigom zadubljen u njezin sadržaj.Tim pitanjem pokušala je privući njegovu pažnju koju nikako nije uspjevala dobiti.Ovim pitanjem,smatrala je,započet će barem nekakav razgovor.Bilo kakva komunikacija s osobom za kojom je godinama toliko čeznula izliječila bi sve njezine jade koji su rasli i rasli,a nakon toliko godina mogli bi se nazvati i bolešću.Ako mu se sviđa nova sredina oduševljeno će joj sve ispripovijedati,mislila je.Ako pak ne,onda će joj se izjadati.Nadala se ipak da mu se sviđa Texas.Bila je uvjerena da će onda i prema njoj biti pristupačniji.Njegov odgovor bio je više nego poražavajući.
-Ok je!-rekao je Tom ne uputivši čak ni pogled svojoj majci.Glava mu je ostala pognuta nad knjigom kao da mu se žena nije ni obratila.
Nije njemu bilo ni loše.Ništa se senzacionalno nije dogodilo što bi mu ogadilo ovo mjesto.Ali upravo u tome i jest bila srž problema.Ništa se nije događalo.Prvi tjedan bio je tako monoton da se Tom pitao hoće li ostarjeti u 18. s obzirom da živi životom usamljenog starca.Već prvi dan proveo je sam iza škole jer je pukim slučajem odabrao baš mjesto nekih idiota koji su ga imali rezervirano ili nešto tako jednako glupo.Upoznao je samo dvije cure koje su sjedile ispred njega.Rica i Ann.Tako su se zvale.Ubrzo je primijetio da ga promatraju,došaptavaju se...Ali nije tome pridao nikakav značaj.A i zašto bi?Ne,nisu one bile ružne,štaviše,obje djevojke bile su prilično privlačne.Ali čemu?Njega su djevojke smarale.Tom nije podnosio ni zaljubljenost ni odbijanje.Zaljubljene plačljivice bile su mu najgora noćna mora,a bahate odbijačice nisu mu bile nimalo privlačne.Ok,ponekad bi iz puke zabave odlučio da ih osvoji,ali tek tad bi zapravo shvatio da je to bio besmislen pothvat jer su bile užasno dosadne.Očito su upravo to pokušavale prikriti tako što su hinile nekakvu nadmoć.Bilo mu je užasno dosadno.Već se počeo pitati nije li on možda Grigorij Aleksandrovič Pečorin suvremenog doba?Isto tako ništa ga nije zanimalo,ni u čemu nije nalazio smisao.U potrazi za srećom zadovoljavao se kratkotrajnim užicima koji su ga već počeli nervirati.A isto tako bio je i obožavan,barem u Chicagu.Među ovim seljačićima nije se potrudio ni stvoriti dobar dojam o sebi.Bilo mu je sasvim svejedno.Totalna nezainteresiranost vladala je njegovim umom sve dok se na u srijedu,na petom satu Rica nije okrenula prema njemu i upitala:-Dolaziš li na tulum Linde Devon?-
Tom je črčkao po papiru i nedižući pogled bahato je rekao:-A tko je dovraga Linda Devon da bih se ja pojavio na njezinom tulumu?-
-Oh,Bože,vidi se da si novi.Linda Devon je..Pa ona je jednom rječju-glavna.-
-Ahh,tako.-rekao je Tom kao da ga se to uopće nije dojmilo.Rica je vjerovala kako glumi.Mislila je da on već jako dobro zna tko je Linda,da će doći na njezin tulum i pokušati ju šarmirati.Ipak je to radio svaki dečko koji nije poznavao u njezinim očima savršenog Damona.Istina je ipak bila nešto drugačija.Tom zbilja nije znao tko je Linda,a nije ga zanimalo ni da sazna.Tulumi su mu odavno prestali donositi veselje i nije namjeravao ni razmisliti o tome da se tamo pojavi.
U tom trenutku okrenula se Ann i vidjevši bedž Michaela Jordana na njegovoj pernici rekla:-A možda bi te zanimala košarka?-



-Što da obučem za početak?-upitala je Linda gledajući u svoj prepuni ormar.Ni sama nije znala pita li sebe ili svoje dvije prijateljica.
Na krevetu iza nje sjedila je njezina najbolja prijateljica Betty,a pored nje Jessy,slatka djevojka godinu mlađa od njih.Jessy je bila puna divljenja prema Lindi,da ju je ova naprosto morala primiti u svoje društvo,ako ništa,barem kao punjač ega.Njezina svrha i sad se ostvarila.
-Ali,Linda,što god da obučeš ti ćeš izgledati savršeno!-gotovo je uskliknula od uzbuđenja što ima priliku Lindi Devon pomoći pri odabiru odjevne kombinacije.
-Ti si divno malo stvorenje!-rekla je radosno Linda okrenuvši se djevojci i štipnuvši joj prstima obraz.Jessy je poprimila blagu crvenu boju i momentalno spustila glavu kako djevojke ne bi primijetile.
-Ja sam za onu bijelu haljinu koju si ljetos kupila u Miamiju.-rekla je gotovo ponosno Betty,presretna što je ta genijalna ideja baš njezina.Haljina je bila više nego savršena,a Jessy i Linda potpuno su zaboravile za nju.
-Betty moja najdraža,kao i uvijek ti imaš potpuno pravo.-
Linda je veselo otrčala u kupatilo i vratila se odjevena u bijelu haljinu koja je svojim velikim otvorom na leđima savršeno isticala njezinu preplanulu put.Blago uvijena kosa padala joj je ispod ramena i davala joj izgled princeze.
-To je to!-Betty i Jessy rekle su gotovo u isti glas.
-Mislim da bi ti zlatna ogrlica savršeno pristajala uz to.-zaneseno je govorila Jessy neprimijetivši ledeni pogled koji su joj obje djevojke uputile.
Linda je obožavala Jessy,ali je mrzila ljude bez stila,pa nije bilo nimalo čudno to što je planula i gotovo vrisnula na jadnu djevojku:-Ti upravo nemaš pojma o modi.Zar treba da izgledam kao maskota?Gubi se.Idi provjeri je li vani sve uredu.Radi nešto korisno.-
-Nisi trebala biti baš tako stroga.-ukorila ju je Betty.
-Oh,još mnogo toga moramo popraviti na njoj.-rekla je Linda dok je zatvarala vrata za njima.
Kad su dvije djevojke sišle u vrt sve je već bilo puno.Na sve strane njihovi prijatelji su plesali,pili,smijali se i sjajno se zabavljali.Linda je odmah usmjerila svoj pogled na Damona.Izgledao je upravo savršeno u crnim trapericama i snježno bijeloj košulji koja je bila malo raskopčana.Smješkao se,ali Linda je dobro znala koji dio on iščekuje.
Tom je došao na tulum.Smjestio se u pozadinu i ispijajući limenku Red Bulla u sebi se rugao svojim školskim kolegama.Svi su se bili uredili kao da je riječ o dodjeli Grammy-a,a ne najobičnijoj 'seoskoj fešti' kako se on slikovito sam za sebe izrazio.Prišla mu je vrlo atraktivna djevojka.Rekla je da se zove Joy i započela s nekim standardnim upucavanjem koje je Tom već znao napamet pa joj je odgovarao i prije nego je uopće dovršila započetu rečenicu.Promotrio ju je.Bila je visoka,plava i užasno zgodna.Ali,njegovu pozornost privuklo je nešto drugo.
-Dragi moji,napokon ćemo krenuti s dugo iščekivanim 'košarkaškim dvobojem'.-govorila je atraktivna djevojka u bijeloj haljini-Damon čeka na svoje izazivače.-veselo je dodala i nestala u masi.
Dok je držala govor Tom je čuo njezino ime.Linda Devon.To je dakle ta Linda Devon.
Dvoboj je krenuo.Bilo je par izazivača.Dečko za kojeg je Tom pretpostavljao da je dotični Damon pobjeđivao je.Vodio je loptu,zaobišao bi protivnika i zabio.Isto tako kad bi došao red na protivnika zaustavio bi ga,oteo mu loptu i ponovno bi zabio.Cijelo vrijeme žvakao je žvakaću gumu i hinio da se užasno dosađuje.Sam Damon koji je glumio da jedva čeka da se sve ovo završi pa da se partijanje nastavi znao je da uživa u tome što su svi pogledi uprti baš u njeg,što svi skandiraju njegovo ime.Tom ga je pročitao.Zaključio je kako je dečko ustvari licemjeran.Po završetku,ili barem onome za što se smatralo da će biti završetak Tom je izašao iz gomile i rekao:-Smijem li te ja izazvati-Jordane?-
Damon se šarmerski nasmijao i rekao:-Naravno!-
Dodao je još:-Odradimo to rutinski,htio bih se vratiti partijanju.-
-Imat ću to na umu i olakšati ti posao.-
Bacanjem novčića odlučeno je da Tom ide prvi u napad.Damon je ponovno izgledao kao da se dosađuje dok je Tom vodio loptu prema njemu.Ali,kad je htio da ga zaustavi šokirao se.Njegovo lice koje je dotad izgledalo kao da se samo čeka da se sve to završi poprimilo je izraz blage nevjerice.Tom ga je samo tako prošao i ubacio.
Damon je u sebi podivljao,ali izvana je ostao totalno hladan.Ok!-pomislio je-Prešao me,ali sad ću mu zadati takav udarac da će svi zaboraviti njegov pogodak!-
Skoncentrirao se i krenuo prema Tomu.Kulerski je vodio loptu i prilazio mu sve bliže.Već kad je pomislio kako je lopta prošla kroz mrežu Tom mu ju je oteo iz ruke i ubacio.
Nije bilo pljeska,nije bilo ni zvižduka.Svi su zabezeknuto stajali i gledali u nepoznatog dečka koji se samo okrenuo i napustio vrt Linde Devon koja se okrenula Betty i šapnula:-Tko je to,dovraga,bio?-

Prelepo...Ajde bre ljudi, licim na retarda zato sto jedino ja komentarisem!!!!
Nastaviii! <3

Hvalaaaaaaaa
Ma nije bitan kvantitet nego kvalitet komentara

Procitala sam samo prvi chappie, malo kasnije cu procitati i drugi. Naocare su mi ostale kod babe a ova slova me ubise XD

Ali sam odusevljena ovim sto sam procitala. Mogu tacno da zamislim kakvo ce to opste rasulo biti! Damon won't know what hit him when Tom takes the ball ^^

Hvala ti!
Drago mi je da netko čita.
I naravno,pohvale uvijek dobrodosle.

Procitala i drugi chappie... Mogu samo jednu stvar da kazem...

IN YOUR FACE! XA! Damon... Mogu da mu zamislim facu! Neprocenjivo! XDD

Samo ti nastavi ovako ^^

Hvalaaaaaaaaaa
Mah,nemam inspiracije ni pisat u zadnje vrijeme. xD

Neeeee :'( ocuuu chapp 3! xDD

TREĆI DIO


Linda je duboko udahnula,razbistrila misli i okrenula se prema svojim prijateljima.Iako bi sad najradije bila potrčala za tim dečkom,zavalila mu takav šamar da bi mu se glava zarotirala za 390 stupnjeva i izbrisala ga s lica Zemlje morala je ostati pribrana.
-Saznaj mi sve o njemu!-šapnula je Betty,a zatim je pročistila grlo i glasno rekla:-Dakle,s košarkom smo završili za večeras.Napokon se možemo vratiti partijanju.-
Dala je znak DJ-u da pojača muziku i digla svoju čašu u zrak i rekla:-Uzdravlje!-
Ipak,kako je i pretpostavila nikome više nije bilo do partijanja.Svi su ispod oka promatrali Damona i komentirali nepoznatog dečka.Linda je osjećala kako gori iznutra.Sad bi više od bilo čega voljela iskaliti na nekome svoj bijes,ali znala je da to nije pametno.Kad se već tako osramotila skupa sa svojim dečkom morala je barem ostati fina i pribrana kako nebi pokupila još koji zajedljiv komentar na svoj račun.Nije bila svjesna,a to bi ju jos više boljelo,kako nitko zapravo nije komentirao nju.Svi su potisnuli i nju i Damona i svu svoju paznju usmjerili su na jednu osobu-Tom Kaulitz.
Tko je on?
Netko je rekao kako je novi učenik koji je u školi već cijeli tjedan.Nitko ga nije primijetio,nikome ovdje novajlije nisu bile bitne,ali nakon ovakvog 'predstavljanja' svi u vrtu Linde Devon znali su da će Tom Kaulitz biti u centru paznje ove godine.
Primijetivši da nitko ne osvrće pažnju na nju Linda se povukla u svoju sobu.Tamo je već čekala Betty.
-I?Što si saznala?-pitala je legavši na krevet i ispruživši se koliko je duga i široka.
-Ne puno.-upozorila je Betty.-Stigao je ovaj tjedan.Ide kod nas u školu.Iz Chicaga je.-
-Samo to?-Linda joj je uputila razočarani pogled.
-Pa..Da.Nitko ne zna ništa o njemu,tj. nikome nije bio zanimljiv..-rekavši to ušutjela je.
-...dosad.-nadopunila ju je Linda.-Slobodno reci to.-
-Ali,svakako će ga za 2 dana svi zaboraviti.-Betty ju je pokušavala uvjeriti u to mada ni sama nije vjerovala u ono što je govorila.
-Betty,dušo,znaš da nisi upravu.On je savršen košarkaš,zgodan je,a ono najbitnije je-nije obratio pažnju na nikog.To je dovoljno da zaintrigira ljude.-
-Pa..Ako hoćeš mogu sutra saznati više o njemu.-to je bilo jedino što je Betty mogla dodati na Lindino 'pojašnjenje'.Znala je da njezina prijateljica ima potpuno pravo.
-Uradit' ćeš to!-složila se Linda Devon.

* * *

Iako je to vrlo uspješno skrivao od svojih suučenika,kad je ostao sam Tom si je morao priznati-godila mu je pažnja.Iako se zapravo ni sad nije događalo ništa specijalno za njeg ipak je više volio kad ga ljudi promatraju i komentiraju nego kad pored njeg prolaze kao pored statue.Bio je tip osobe koji nikad ne bi priznao da mu znače drugi ljudi i upravo zbog tog iznova je ignorirao sve pokušaje suučenika koji su ga željeli upoznati.Izašao je u dvorište iza škole i kao i prvi dan škole legao na klupu i zapalio cigaretu.Zatvorio je oči i pokušao se barem u mislima vratiti u Chicago.Zamišljao je buku,ljude koji trče jer kasne,vruću kafu iz automata.Kada je osjetio nečije dlanove preko očiju i čuo poznati smiješak pomislio je kako mu je uspjelo.Nakon nekoliko sekundi shvatio je-nije zamislio to.
Netko je stvarno držao dlanove preko njegovih očiju,netko se stvarno smješkao.
Skinuo je nepoznate dlanove s očiju i okrenuo se prema njihovom vlasniku.Po prvi put nakon dužeg vremena lice mu je preplavio iskreni osmijeh.
-Ellie!-uskliknuo je prije nego li ju je privukao u čvrsti zagrljaj.-Tako si mi nedostajala.-
-I ti meni,klošaru!-
-Što radiš ovdje?-upitao je kad ga je prošao šok iznenađenja.
-Huh,jedva sam našla ovu nedođiju.-našalila se.-Ali,morala sam vidjeti kako živi moj omiljeni dečko.-
-Napokon dodir s civilizacijom.-rekao je ironično.
-Ma daj,nije valjda tako loše?-
-Ovi ovdje su totalni seljačine.Pazi ovo-svi igraju kako svira nekakva umišljena guska.-
-O Bože,provincija.To je onaj fazon-Mi smo seljačine,ona je vidjela.. ne znam,avion..i ona zna najbolje.-
-E baš to.-
-Jadni moj Tomas,izgleda da ćeš morati doći jedan vikend u Chicago.-
-To mala,naravno da hoću.Piti ćemo i zajebavati se kao nekad.-
-I osmisliti nekakav šou za pamćenje,skandalčić..nešto.-zlobno je namignula.
-O Bože,kako si mi nedostajala.-ponovio je i grubo ju privukao u vatreni poljubac.

* * *

Tom je markirao sate poslije odmora.To vrijeme proveo je s Ellie koju je upravo bio otpratio na bus.Nekoliko sati s njom oraspoložilo ga je,ali sad je ponovno sve bilo na starom.Opet je bio sam na ovom drugom planetu kako je običavao nazvati Texas.Bio je tip kojeg su nevolje veselile više nego bilo šta drugo pa nije iznenadilo što mu je lice obasjao osmijeh kad je vidio uplakanu djevojku kako sjedi na cesti pored slupanog bicikla.
-Trebaš pomoć?-rekao je hineći zabrinutost dok je u sebi pucao od smijeha.Pomislio bi kako bi ovo moglo biti zanimljivo.Djevoka u nevolji koja će mu zbog pomoći ostati dužna.To je bila jedna od stvari koje je najviše volio.
-Oh da,tako sam sretna što si naišao.-rekla je pokušavajući suspregnuti suze.
-Boli te?-upitao je pogledavši nogu koju je obuhvatila rukama.
-Mislim da je slomljena.-
Sagnuo se pored nje i pogledao nogu.
-Slomljena nije,možda samo uganuta.-obavijestio ju je.
-Oh,hvala nebesima.Imaš mobitel?Mogao bi nazvati moje roditelje?-
Naravno da je imao mobitel,ali rekao je:-Ne,nažalost ispraznila mi se baterija,ali mogu te odvesti kući.-
-Učinio bi mi to?-zahvalno je upitala.
-Naravno,pa to je moja građanska dužnost.-susprezao je smijeh u sebi.
Podignuo ju je sa ceste i obuhvatio oko struka.
-Bicikl ćemo zasad ostaviti tu.-rekao je.
-O da,poslat ću nekog po nj.-
-Nisi mi rekla kako se zoveš.-uputio joj je najljepši osmijeh koji je ikad vidjela.Ako je nešto znao,onda je znao glumiti kako bi se ljudima uvukao pod kožu.Ljudi su ga oduvijek voljeli,smatrali su da i on voli njih jer ipak bio je tako divan,pažljiv..ali zapravo,rijetko koga je podnosio,ali sve to ga je užasno zabavljalo.
-Betty,ja sam Betty,a ti si Tom zar ne?-upitala je iako je dobro znala odgovor.
-Vidim,ovdje se sve zna?-nasmiješio se pokušavajući od nje izvući sve komentare koje je sinoć zavrijedio na tulumu.
-Pa,nakon onog sinoć zasigurno da.-
-Tako dakle..-zadovoljno se smješkao i pustio ju da priča.
-Svi su bili oduševljeni tobom i ostatak večeri govorili su samo o tebi.-
Tom nije mogao biti zadovoljniji,ali ipak,dogodilo se nešto što ga je još više usrećilo.
Doveo je Betty kući,stajali su pred njezinim vratima,a onda je rekla:-Jesi za kino koji dan?Znaš..da ti se zahvalim za ovo?-sramežljivo je upitala.Uvijek je bila tako sramežljiva,smotana i uz to slatka.
-Naravno,bilo bi mi drago.-pristao je,a u njegovom smiješku očitovao se trijumf.Postigao je što je htio.Biti će to zanimljivo druženje.

AAAAAAAAAAAA! OVO JE PREDOBROOO! Svaka cast!

Hvala tiiiiiiiii